Niče kamen umisto šenice

Selo pamti samo gladne godine

i nepovratne odlaske

u pitomije krajeve.

Mlađarija se razleti svitom

za valuton,

školon,

gospošćinom …

A selo osta sa staračkin šćapon

i krunicon,

skršeno bolon

i vrimenon…

Na umoru …

Gordana Batalić

Pečalbarska balada

Ostavlja dvi starice

mater i popločanu kuću

u ljutom kršu

i ide u svit trbuvom za kruvon

zakrpljeni gaća i još vriškin vonjon

ovaca i koza.

S bauštele će doći buletin

da je plaća dobra,

i da se neće vraćat kući

prije dodućeg lita

brez novog odila i mašle,

brez tonobila.

Prije će banit poštjer

prid sorenu kuću

i donit crnu kuvertu

da je Matana zatrpa kanal

u Vrankvurtu.

Sada kukavuce savijaju gnjizda

u sorenoj kući

u ljuton kršu

jer je starica umrla

još prošlog lita,

a kuća se sorila

licon o Uskrsu.

Gordana Batalić

Zimska noć

Stojim i gledam.

Fijuče vjetar.

Očima fizike gledam

jednoliko ubrzan.

Pod svjetlom svjetiljki

stablo odjeveno kao iz sna vila.

Polako smiruje se vjetar.

Zimska idila.

I svjetiljka se stara ugasi

k´o tužni iz daljine stih.

Sad je vjetar miran, za svu vječnost tih.

Tek s dalekim mjesecom lisrki ugođaj stvara.

Juko Skojo

Katastrofa

Nemoj misliti

da je to za me katastrofa.

Tom događaju bit će posvećena

samo jedna strofa.

Vjetar će odnijeti sjećanja,

misli će isprati kiše,

ostat će samo praznina

i … ništa više.

I ako ovu glupost

pročita neki PROFA

reći će:

„Svaka strofa – KATASTROFA.“

Juko Skojo